OVO JE VODA KOJA SE JEDE! Da li će promeniti svet? (VIDEO)

Da li ste ikad pomislili da ćete jednog dana, umesto da teglite flašice, iz torbice samo izvući jedan jestivi balončić, koji ćete istopiti u ustima i utoliti žeđ? E pa, i to je sada moguće!



Svakodnevno se govori o tome koliko je važno uneti dovoljnu količinu vode u organizam, a ovaj fenomenalni izum može da vam olakša čitavu stvar. U pitanju je – voda koja se jede.

Specijalni mehur, koji je biorazgradiv, izmislili su naučnici iz “Skipping Rocks Lab” u Londonu, a zove se “Ooho”. Po svemu sudeći, to je revolucija u pakovanju vode koja će promeniti naše navike.
Vodeni mehur, koji pomalo liči na silikonski inplant, pravi se tako što se zamrznuta voda “kapsulira” u višeslojnu membranu od kalcijum hlorida i smeđih algi.
Proces se bazira na kulinarskim tehnikama “sferifikacije”, što predstavlja oblikovanje tečnih sastojaka u kulinarstvu, kako bi se očuvao oblik i tekstura tečnosti u nekom jelu.

Još uvek ne može da se kaže da je ovo idealno pakovanje za vodu, jer ne možete jednostavno da ga ubacite u torbu bez brige, Ooho ima veliki potencijal da pošalje plastične flaše u penziju.
Samo u Americi se godišnje odbaci 50 milijardi plastičnih flaša, što je značajan ekološki faktor. Ako bi novi, vodeni mehur, koji je biorazgradiv, došao na scenu, ta slika bi se sigurno promenila, što bi bilo sjajno za očuvanje životne sredine.
Opna vodenog mehura je organska i može da se pojede, ali i ne mora ako vam se ta ideja ne sviđa. Možete jednostavno da popijete vodu iz nje i bacite opnu.

Koji je najtanji materijal ikada proizveden?

Titula pripada grafenu, obliku ugljenične građe- njegovi slojevi imaju debljinu samo jednog atoma. Oblik ugljenika koji je svima poznat je grafit, koji se koristi za proizvodnju olovaka. Dok se piše ili crta grafitnim olovkama, na hartiji ostaje tanak sloj grafita. Kad bi se taj trag ljuštio s hartije, sloj po sloj, na kraju bi preostao trag debljine jednog atoma- što je, u stvari, grafen.



Prvi put je proiyveden tek nedavno, 2004. godine. Utvrđeno je da ima sjajne osobine u pogledu čvrstine i električne provodljivosti, koja je izazvala naročito oduševljenje. Kao poluprovodnik grafen će omogućiti proizvodnju superefikasnih tranzistora koji će moći da se kombinuju da bi se stvorila nova generacija računarskih čipova. Takođe, moguće je iskoristiti i veliku čvrstinukoju grafen ima, te bi u kombinaciji s drugim poluprovodnicima mogao da pokrene stvaranje nove generacije tankih, trajnih i delotvornijih ekrana osetljivih na dodir za mobilne telefone. Grafen je i dalje materijal koji se još ispituje, ali oko njega se već diglo dosta buke, a njegovi pronalazači dobili su i Nobelovu nagradu za fiziku 2010. godine. U roku od pet godina, očekujte ga u spravicama za svakodnevnu upotrebu.




Šta stvara zvuk mora kad prislonite školjku na uvo?



Počnimo time što ćemo srušiti omiljenu priču: to nije zvuk krvi koja protiče kroz uši. Pokušajte i videćete da u zvuku koji čujete ne postoji ritam koji bi podsećao na puls. Istina je da se neprekidno kupamo u moru zvukova. Vetar, električno zujanje, zvukovi udaljenog saobraćaja, ptice- sve to doprinosi mešavina zvukova koja kombinacijom proizvodi okolni šum prilično jednolične podele frekfencija koji se naziva ’’beli šum’’. Zbog toga što je uvek prisutan, naš mozak ga filtrira te ga uglavnom ne čujemo. Međutim, kad na uvo prislonite školjku, ili bilo koju drugu rezonatorsku kutiju, neke frekfencije se pojačaju, a neke priguše.  Posle iyvesnog vremena mozak bi se privikao i na tu novonastalu mešavinu zvukova u pozadini, i opet bi ih isfiltrirao. Ali neko vreme ti zvukovi su novi za mozak i bi ćete ih čuti. Zvuk koji čujete liči na šum mora zato što je i on u najvećoj meri ’’beli šum’’.




Koje su dugoročne posledice hlađenja unutrašnjosti zemlje?



Dobra vest je da više neće biti vulkanskih erupcija, a kontinenti će prestati da se kreću, sudaraju i time izazivaju zemljotrese, jer neće biti ničeg da ih pokreće. Ali biće i loših vesti: topla unutrašnjost naše planete preređuje ugljenik koji je nužan za život, što je nužan preduslov za postojanje Zemljinog magnetnog polja. Bez tog magnetnog polja planeta će postati podložna razornom uticaju Sunčevog i visokog zračenja.




KAKO JE POČELO SVE ŠTO POSTOJI?




P
ostoji jedan vrlo star čovek bez zuba koji kaže da zna kako je nastalo sve što postoji. Toga je postao svestan jedne noći dok je posmatrao nebo. A onda je to proučio i u knjigama.
Kada sam upoznao starca, on je već ležao u bolnici, omotan gazom u pidžami od sivog platna koju su mu donosili bolničari. U velikoj prostoriji u kojoj smo ručavali njegovo mesto bilo je na uglu, ispod male statue Hrista sa zelenom lampicom. U toj sali televizor je stalno bio uključen, a bolničari, služeći hranu, stalno su se šalili na račun toga što njega, tako starog, žene više ne zanimaju, te se dakle pomirio sa životom. Starac se jedva smešio i podizao oči prema ekranu kako bi gledao televiziju. Posle ručka odlazili smo u šetnju glavnom ulicom bolničkog kruga, on – u pidžami, sa šeširom na glavi i rukama na leđima. Ako bi ga neki od bolesnika pozvao da popije kafu u baru koji su pohađali lekari, bolničari, studenti medicine i posetioci, on bi odbijao govoreći kako je bolje da se bolesni ne mešaju sa zdravima. Pio je kafu iz automata, s nogu, u nekakvoj ostavi punoj prostačkih crteža na zidovima.
Po njegovom mišljenju, sve je počelo na sledeći način:tamo gore u mraku bez kraja bilo je puno prašine. Kda kaže mrak bez kraja, to žnači da se nije moglo naslutiti gde se taj mrak završava. Mrak je bio leden kao led. Vladala je hladnoća od koje su se navodno ledile i stene. Tu hladnoću mi ne možemo da zamislimo, jer nismo u stanju da zamislimo kako kamen iznutra može dase zaledi.
Kroz mrak sa svih strana, dopirao je izuzetno snažan vetar koji je nosio sve živo , premda ni to ne može da se zamisli.

U lednom mraku i na vetrometini jedina postojeća stvar bila je strahovita prašina, koja je u jednom trenutku možda stajala nepomična. Ne zna se da li je oduvek tako bilo.

Bilo kako bilo, po njemu, desilo se to da je vetar, duvajući tako snažni sa svih strana, počeo da gura čestice prašine jedne prema drugima. A ta zrnca, udarajući jedna o drugu neverovatnom snagom, krzala su se i pravile varnice.
Kao kada se udari kamenom o kamen, jer su zapravo ta, jedna uz druga pritisnuta, zrnca bila kao kamenje. Po n
jegovom mišljenju, od tih varnica nastala je vatra. Ali, mora da se desilo da s
u vetrom pritisnuta zrnca prašine obrazovala ogromno kamenje što se vinulo kroz beskrajni mrak. Potom su, dakle, nastale male zvezde.




Sada treba videti šta je bivalo sa vatrom. Oko vatre se razvio topli vetar koji je mogao da se oseti i na ruci. Isto se desilo i tamo gore: nastali su talasi toplote koji su isparavali zbog velike hladnoce, kao kada se zamagle prozori . Zbog ogromne, hladnoće svuda naokolo, talasi toplote obrazovali su svojevremni mehur. Reć je o mehuru s ledenom opnom. Zato što se toplota koja ide ka hladnoći – opire, ali budući da je hladnođa velika, onda se ledi. Dovoljno je videti kako se zimi hvata po prozorima. Kosmos je veliki mehur koji, na ovu ili onu stranu, gura snažan vetar, ali kako stojimo ovde dole, mi toga ne možemo da budemo svesni. Međutim  kada se ne bi nalazile u mehuru, zvezde bi se ugasile od jakog vetra.
Kada noću gleda zvezde, vidi ih kako sjaje, a to znači da je upaljeno veliko kamenje. A onda, ako neko pogleda kako se celo nebo okreće tokom noći, vidi i kako se u tom mehuru stalno sve kreće.
On ne zna zašto unutar tog mehura veliko kamenje nastavlja da se kreće. Kažu da postoji snaga gravitacije koja gura kamenje,ali on ne može to da tvrdi, budući da nije naučnik.
Jednog dana opna će se raspući i sve će početi ponovo. Moguće je da će, odlazeći na druge planete radi istraživanja, jednog dana astronauti probušiti mehur i tada će se odjednom sve okončati.
Možda je taj najsnažniji vetar koji je sve stvorio zapravo Bog. Ali to onda ne bi bio Bog o kome govore u crkvi, budući da ga nije moguće zamisliti: Bog bi, dakle, bio moćni vetar koji dolazi iz beskrajnog mraka.





J
ednog dana, šetajući ulicama bolničkog kruga, starac je video na zemlji prašinu koju je naneo veta. Zaustavio se da je posmatra i rekao mi je da ta prašina dolazi iz prostora između zvezda, kao uostalom i sva prašina koja postoji, a o tome niko nikada ne razmišlja. Na zemlji svako nastao od prašine koja je odozgo s neba pala na zemlju i kada neko umre, njegova prašina nastavlja da postoji ali menja izgled. Kada bude umro, on zna da će postati komarac.
Stari ljudi, kao i njegov otac, govorili su da su komarci mrtvi koji su se vratili: ali to možda govore samo u njegovom kraju gde zbog moćvara ima mnogo komaraca. Onda su sve raskrćili i osušili dolinu i sada ima vrlo malo komaraca, te on ne zna šta moglo da se dogodi. Bez obzira na to, već je svojim prijateljima rekao:

’’Kada budem umro, a ti ugledaš komarca kako ti ulazi u kuću, nemoj ga oterati, jer ću to biti ja koji dolazim u posetu’’

Evo šta će se desiti sa baterijom ako je punite tokom cele noći.

Sigurno i vas muči pitanje da li se telefon može prepuniti?
fsf
Da li držite telefon na punjaču tokom noći, a čuli ste da punjenje telefona tokom cele noći može da ošteti bateriju i smanji joj radni vek. Prema informacijama koje je objavio britanski The Independent – zaboravite na to i punite telefon tokom cele noći koliko god hoćete!
Baterije smartfona su pametne koliko i uređaji, pa Litijum-Jonske i Litijum-Polimer baterije ne mogu da se prepune, jer prekidaju ciklus punjenja nakon što dostignu nivo napunjenosti od 100 odsto, piše Mondo.
U Quora odgovoru na ovu problematiku, Džes Holington, autor i urednik popularnog iPhone sajta, kao i programer, a kojeg je citirao i The Idenpendent, kaže da je najbolje puniti telefon kad vam to zatreba i da će životni ciklus od oko 500 punjenja (kompletnih od nule do 100 odsto) svakako ostaviti trag na bateriji, bez obzira na to kako je vi punili.
On ne savetuje da se baterija prazni u potpunosti pre novog punjenja, nego da se dopunjava kada se za tim ukaže potreba.
Sagovornik pomenutog lista ovo je rekao za primer iPhone uređaja, ali je naglasio da je princip isti i za sve druge proizvođače mobilnih i uopšte uređaja sa punjivim baterijama i pod uslovom da je sistem od “prepunjavanja” dobar, odnosno da radi.

Sta psi pokušavaju da nam kažu?


Psi nam govorom tela stalno šalju poruke, ali razumemo li ih? Šta zapravo znači kad pas bulji u nas ili izbegava naš pogled?


Razumevanje onoga šta ljubimci žele da nam kažu jeste važna veština jer nam omogućava lakše prepoznavanje njihovih zdravstvenih i ostalih problema, pišeHuffington Post